oktokruti vezovi

maj 107-710845


raspredam po prstima smolu vremena

tešku mrsku i zagrižljivu,

osećam, ovaj vosak preti okoštavanjem

svaki put kada mi se umore prsti,

stoga i dalje vrtim vreteno

i uspravno držim preslicu

sa ovoštalim duborezom

mojih medonosnih majki,

možda i pod mojim prstima

pulsiraju zlatne žile

ali ja to neću saznati

brojeći mlitave pokušaje,

ipak ipak, ne smem dozvoliti

da ćilibarska legura

splasne u žabokrečinu

sa hiljadama očiju koja kore

pa i ova što se kriju

u sluznoj i garežnoj trsci

me more jer nikada ne trepću,

po mom prstenju se već hvata skrama

i šestodelne pločice na mom dlanu

zato predem tečnije

i ponovo vidim put

kojim se šunjaju niti

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s